Alesandro Bariko – Varvari
Alesandro Bariko je rođen 1958. u Torinu. Po obrazovanju je filozof i klavirista. Radio je kao muzički kritičar u „Republici“, a potom kao urednik kulturne rubrike u „Štampi“. Živi u Torinu gde vodi školu kreativnog pisanja po imenu Holden. Objavio je sedam romana: Zamkovi gneva (1991), Okean more (1993), Svila (1996), City (1999), Bez krvi (2002), Ova priča (2005) i Homer, Ilijada, pozorišni monolog Pijanista (1994), filmski scenario Spanska partija (2004), esej Next (2002) i nekoliko knjiga o muzici među kojima je i Hegelova duša i krave iz Viskonsina (1993), Zamkovi gneva (1991), Ova priča (2005).
—–
Ovaj tekst ima neobi~nu genezu. Napisao sam ga izme|u maja i oktobra 2006, u jednom za mene prili~no mahnitom ritmu. Svakih pet-{est dana objavljivao sam po jedan nastavak u Republici. Verovatno bih, da sam odlu~io da napi{em normalnu esejisti~ku knjigu, koristio druga~iji jezik, vi{e obrazlagao, vi{e promi{ljao, i, po{to bih mogao da se vra}am unazad i ispravljam, bolje struktuirao gra|u izlaganja. Ali, dopalo mi se da pi{em kao u nekoj vrsti direktnog prenosa, pred o~ima ~italaca, usredsre|en vi{e na {to br`e definisanje misli, nego na promi{ljanje o kona~nom izgledu objavljenog teksta.
Uneo sam vrlo malo ispravki i nisam gotovo ni{ta promenio: `eleo sam da tekst ostane onakav kakav je prvobitno bio, sa svim svojim slabostima, svojom ishitreno{}u, i svojim neprikrivenim varvarskim odlikama. ^inilo mi se da }e na taj na~in zapravo biti ono {to sam `eleo da bude: se}anje na jedan mali {a{avi poduhvat.
A.B










