Džon M. Kuci (1940, Kejptaun) dobitnik je Nobelove nagrade za književnost, i dvostruki laureat Bukerove nagrade, za romane Život i vremena Majkla K i Sramota. Diplomirao je matematiku i anglistiku u Kejptaunu, zatim radio kao programer u londonskom IBM-u, da bi 1968. doktorirao u Teksasu na prozi Samjuela Beketa. Predavao je komparativnu književnost na Njujorškom univerzitetu (1968-1971), Univerzitetu u Kejptaunu (1972-2000), i kao gostujući profesor na Harvardu, Stanfordu i Čikaškom univerzitetu. Od 2002. živi u Australiji.
—–
Letnje doba je treći tom Kucijeve autobiografske fikcije, započete Dečaštvom i nastavljene u Mladosti. Romansijer Džon Kuci je umro, i povest o njegovom životu preuzima mladi biograf Vinsent. Zainteresovan za rane uticaje, Vinsent intervjuiše osobe koje su ga poznavale u danima „kada se još tražio kao pisac“. O tridesetogodišnjem Džonu govore: susetka Džulija koja je s njim varala muža; njegova rođaka Margo; plesačica Adrijana kojoj se bezuspešno udvarao; Sofi, koleginica i ljubavnica, takođe udata; i rezervisani kolega Martin. Ispostavlja se da je Džon bio hladan, nezgrapan i uobražen. Držao se apsurdnih principa i slabo brinuo o bolesnom ocu. Nije umeo da igra, brada mu je bila suviše retka, kosa preduga. Ženski tračevi, kaže Martin. Ali priče ovih jakih žena toliko su ubedljive da pisac, silom prilika, završava u sporednoj ulozi.
Zavodljivo, komično, dirljivo i puno života.
- Observer
Najbolje Kucijevo delo u protekloj deceniji… Letnje doba minira svaku mogućnost i definiciju autobiografskog pisanja, tako da je sve u ovoj knjizi izmišljeno, i sve je, u izvesnom smislu, istina… Snažan, kubistički portret umetnika – kao autsajdera.
- Times Literary Supplement
Trilogija koja zaslužuje mesto u samom srcu savremene književnosti.
- New York Review of Books













Ostavite Vaš komentar