Novo delo Antonija Tabukija sadrži devet priča u kojima pisaca otvara temu sećanja, odnosno neumoljivog proticanja vremena koje karakteriše kružno, gotovo magijsko viđenje ljudskog postojanja.
Priče su smeštene na područje Evrope, od Berlina do Istanbula, od Varšave pa do Krita, od Aušvica do Bukurešta, a ovo putovanje podseća na ključne epizode istorije 20. veka, kao što su sovjetska okupacija Mađarske ili špijunske aktivnosti Štazija, strahotne tajne obaveštajne službe bivše Istoene Nemačke. Ličnosti priča, u poodmaklim godinama kada čovek obično pravi svoj “životni bilans”, kada se obično i dešava da, sa protokom vremena, ono ružno i loše što je proživljeno postaje lepše u odnosu na ono što se živi ili što dolazi.
Svi likovi u ovoj knjizi kao da se suočavaju s vremenom: s vremenom događaja koje su proživeli ili ih upravo žive, s vremenom sećanja ili savesti. Izuzetne pripovesti koje na nezaboravan način ulaze u našu maštu, premda ne pripadaju području mašte već su deo jedne stvarnosti čiju smo šifru možda izgubili.













Ostavite Vaš komentar