Prikazano 25–36 od 140 rezultata

  • 660.00 дин. 528.00 дин.

    U noveli Divlji lov kralja Staha čitalac će se sresti s nekim već poznatim motivima iz svetske književnosti, kao na primer iz „Baskervilskog psa“ Artura Konana Dojla: dvorac s priviđenjima, borba za nasledstvo korišćenjem lažnih demonskih sila i porodičnih predanja. Ali sve su to čisto formalne sličnosti. Pripovest Vladimira Karatkeviča je samosvojna već i po atmosferi, a da se i ne govori o idejnom sadržaju. „Kralj Stah“ se ne obračunava samo s vlasnikom dvorca, nego i drži u strahu i pokornosti lokalne seljake. Ali narod, zaboravljen, osiromašen i gladan, ne želi da trpi još i ovaj teror. Divljem lovu dolazi kraj.

    Prevodilac: Andrej Lavrik, Povez: TVRD, Format: A5

    U jezivoj tišini mahnito juri nad zemljom Divlji lov kralja Staha. Budim se i mislim kako nije prošlo njegovo vreme dok postoji glad, mrak, neravnopravnost i crni užas na zemlji. On je simbol svega toga. Napola utonuvši u maglu, juri nad mračnom zemljom Divlji lov.

     

  • 253.00 дин. 202.00 дин.

    Prevodilac: Miloš Konstantinović, Povez: mek, Format: B6

    Dodatak Bugenvilovom putovanju objavljen je posle Didroove smrti, 1796. Bugenvilovo Putovanje oko sveta dnevnik je putovanja u vremenu od 1766. do 1769, preduzetog na podsticaj Luja XV, a na brodu su se nalazili i botaničari, prirodnjaci, astronomi. Oslanjajući se na Bugenvilovu knjigu, Didro u Dodatku gradi razmišljanje koje se bavi etikom, ali i predstavlja začetke moderne sociologije, antropologije, psihologije, seksologije, začetke tradicije čiji će najlepši cvetovi postati Levi-Stros, Fuko.

    U veku velikih geografskih otkrića, Didro na svoj način komentariše evropsko samozadovoljstvo i oholost otkrivenim novim svetovima, za koje se podrazumeva da pripadaju istraživačima, osvajačima, konkvistadorima i lovcima na duše.

    Didroov glas je glas stanovnika novootkrivenih ostrva, egzotičnih kontinenata. Didroov „divljak“, često toliko iznad svojih porobljivača, iznenađujuće je moderan, i u potpunosti pripada 21. veku. S kojim pravom, pita Didro, s kojim pravom, pita „divljak“ vi, oholi evropski vojnici, prisvajate naša bogatstva, naše uvale, plaže, palme, žene, uništavate našu veru, jezik, običaje? U više od dva veka nastavljanja takve evropske prakse, niko nije napisao tako oštar i žustar, gorak pamflet koji pod znak pitanja stavlja sve običaje, sva „prirodna prava“ evropske civilizacije koja, videćemo u Didroovim oštrim dijalozima itekako može i sama biti stavljena pod znak pitanja, a možda i nikad tako dobro i duhovito kao u „Dodatku Bugenvilom putovanju“. Iznenađujuće je da ovo krljučno filozofsko delo osamnaestog veka do sada nije bilo prevedeno na srpski jezik.

    Forma Didroovog dela dijaloška je, a jedna od njenih odlika je mise en abyme, postupak koji u slikarstvu podrazumeva sliku u slici. Ovakav postupak nas uvodi u svet igre, filozofske igre, na koju nas upućuje i autorov komentar, autoironijski, „kroz nešto žestoko i divlje čini mi se da pronalazim evropske ideje i načine mišljenja“. Tahiti, onako kako ga je opisao Didro, ima sve odlike utopije, ali za razliku od drugih sličnih, nad ovom autor ostavlja znak pitanja: da li su svi koncepti zamišljenog društva toliko dobri?

    O autoru

    Francuski   filozof, dramski pisac, tvorac znamenite „Enciklopedije“, duhoviti   likovni kritičar i novinar Deni Didro centralna je ličnost francuskog i evropskog Prosvetiteljstva i  osamnaestog veka. I neprijatelji su mu priznavali erudiciju i oštar kritički duh.  Autor je, pored „Enciklopedije“,  i „Žaka Fataliste“,  kao i serije likovnih kritika posvećenih slikarskim salonima, u časopisu koji je čitala i Katarina II. Prijateljevao je sa Holbahom i Volterom, slikarima Grezom i Van Loom.

  • 814.00 дин. 651.00 дин.

    NOBELOVA NAGRADA ZA KNJIŽEVNOST 1980.GODINE

    Alber Kami je izuzetno cenio ovu knjigu. „Moj roman ga je – rekao je Miloš – podsećao na Tolstojevu prozu u njegovom detinjstvu:“

    Josif Brodski je davno rekao za Česlava Miloša da je „najveći pesnik XX veka“.

    Ovo je jedna od najboljih knjiga poljskog nobelovca, napisana u emigraciji, prikazuje glavnog junaka, dečaka Tomaša Dilbina koji živi u idiličnom litvanskom selu Ginji, u dosta realistički predstavljenoj Arkadiji. Najvažniji problem u knjizi je problem spajanja i neprestanog prožimanja dve kulture – poljske i litvanske.

    Prevodilac: Ljubica Rosić, Povez: TVRD, Format: A5

    Jedna od najboljih knjiga poljskog nobelovca, napisana u emigraciji, prikazuje glavnog junaka, dečaka Tomaša Dilbina koji živi u idiličnom litvanskom selu Ginji, u dosta realistički predstavljenoj Arkadiji. Najvažniji problem u knjizi je problem spajanja i neprestanog prožimanja dve kulture – poljske i litvanske. Odrastajući u litvanskoj sredini, mali Tomaš ne shvata da meša poljski jezik s litvanskim, što će kasnije postati uzrok mnogih njegovih poniženja, naročito u školi. Veoma rano je spoznao šta znači živeti na granici dve kulture. Mržnju Litvanaca prema Poljacima oseća naročito zbog svoje poljskosti i „gospodstva“.

    Roman je povratak predelu detinjstva, otuda poetsko predstavljanje prelepih, zelenih pejzaža doline Ise. Zahvaljujući velikoj osetljivosti junaka u percipiranju sveta skoro svim čulima, čitalac može da oseti lepotu opisivanog predela. Uz sve to, u romanu ima mitologizacije, bajkovitosti, tako u Giniju „đavola ima više nego bilo gde“.

    Knjiga ima dosta esejističkih elemenata, u kojima se uspomene prepliću sa istorijskom prespektivom. Mada dečak, Tomaš razmišlja o problemima života i smrti, o mestu čoveka u svetu, o njegovom odnosu prema prirodi, tako da se u romanu pojavljuju brojne filozofsko-moralne digresije. Roman takođe ima dosta autobiografskih elemenata.

    Na kraju knjige, u uzbudljivoj sceni oproštaja majke i sina koji napuštaju litvansko selo Ginje i Dolinu Ise, autor ubacuje svoj komentar. Malom Tomašu želi sreću na budućem životnom putu i bolju budućnost. Autor je svestan da veliki svet može da promeni junaka, ali zna sigurno da Tomaš nikada neće zaboraviti zemlju svog detinjstva i da će sigurno čeznuti za izgubljenim zavičajem.

  • 253.00 дин. 202.00 дин.

    Prevodilac: Duško Paunković, Povez: BROŠ, Format: B6

    Junakinje Konstantina Leontjeva… Ni svetice ni grešnice, već žene od krvi i mesa, one su svesne da je seksualna želja važan sastojak ljudskog života i ne ponašaju se kao njeni pasivni objekti. Grofica Bobrujska (Drugi brak) i junakinje ostalih romana čvrsto stoje na zemlji i osvajaju nas svojom prirodnošću i sposobnošću da u svakodnevici mirno, bez velikih drama prekoračuju granice koje je devetnaesti vek nametnuo ženskom ponašanju.

     

    PREVOD OVOG ROMANA JE ORIGINALNO OBJAVLJEN U OKVIRU KNJIGE ROMANI (PRVI TOM) KONSTANTINA LEONTJEVA (PROJEKAT SABRANA DELA KONSTANTINA LEONTJEVA). ZA ROMANE JE PREVODILAC DOBIO NAGRADU MILOŠ N. ĐURIĆ (2008), KOJU DODELJUJE UDRUŽENJE KNJIŽEVNIH PREVODILACA SRBIJE, ZA NAJBOLJI PREVOD PROZNOG DELA 

    Iako je njegovo mesto, bez sumnje, među ruskim književnim velikanima devetnaestog veka, Konstantin Nikolajevič Leontjev (1831-1891) dosad je bio nedostupan našoj čitalačkoj publici.

    Leontjev, poput svojih nešto starijih književnih savremenika Ivana Turgenjeva, Fjodora Dostojevskog i Lava Tolstoja, slika ruski život iz perspektive aristokratije, privilegovanog društvenog sloja kojem je i sam pripadao. Ali, za razliku od Tolstojevih „divnih ljudi“, za razliku od ekscentrika koji često prerastaju u karikature pod perom Fjodora Dostojevskog, junaci Konstantina Leontjeva portretisani su uzdržano, precizno i nepristrasno. Leontjeva je privlačila puškinska jednostavnost, a „gogoljevski šinjel“ bio mu je neudoban. On je sebi postavio za cilj da svoje junake niti unižava niti idealizuje, to jest da što vernije i tačnije prikaže ljudsku prirodu. U tom smislu, iako je pred kraj života postao monah, ovaj autor odlikuje se izrazito svetovnim, trezvenim stavovima, što verovatno treba pripisati činjenici da je, kao kasnije Čehov i Bulgakov, stekao medicinsko obrazovanje.

    Posebnu pažnju zaslužuju junakinje Konstantina Leontjeva. Ni svetice ni grešnice, već žene od krvi i mesa, one su svesne da je seksualna želja važan sastojak ljudskog života i ne ponašaju se kao njeni pasivni objekti. Grofica Bobrujska (Drugi brak) i junakinje ostalih romana čvrsto stoje na zemlji i osvajaju nas svojom prirodnošću i sposobnošću da u svakodnevici mirno, bez velikih drama prekoračuju granice koje je devetnaesti vek nametnuo ženskom ponašanju.

  • 253.00 дин. 202.00 дин.

    Prevodilac: Duško Paunković, Povez: BROŠ, Format: B6

    PREVODILAC  DUŠKO PAUNKOVIĆ JE ZA PREVOD KNJIGE ROMANI GAJTA GAZDANOVA, U OKVIRU KOJE JE OVAJ ROMAN PRVI PUT OBJAVLJEN NA SRPSKOM JEZIKU, DOBIO NAGRADU GRADA BEOGRADA 2005. godine.

     

    „Duh Aleksandra Volfa“ (1947-1948) koncentriše Gazdanovljeve opsesivne teme predodređenosti, sudbine, uloge slučaja, metamorfoze ličnosti, smrti, dvojnika. Ponovo se pojavljuje tema građanskog rata u Rusiji. Glavnog junaka romana progoni sećanje na ubistvo u ratu za koje se ispostavlja da ga nije počinio. Kada napokon, mnogo godina kasnije, u emigraciji sretne čoveka koga je mislio da je ubio, svog svojevrsnog dvojnika, sticajem okolnosti ipak ga ubija.

  • 605.00 дин. 484.00 дин.

    Prevodilac: NEMA, Povez: TVRD, Format: A5

    Sam naslov objavljuje sadržinu, duh i strukturu knjige. Njene pesme-tablice, brižljive nanizane da čine cikluse – i da cikluse uvezuju iznutra – doimaju se kao jedinstveni duhovni lapidarijum, iznet na videlo dana kao da je izronjen iz samih dunavskih virova: kao da ga sama voda odiže te se čini lakšim, uprkos otežalosti od značenjskog naboja.

    Iz pogovora Zlate Kocić

  • 297.00 дин. 237.00 дин.

    Povez: broširano, format: B6. Prevod i pogovor: Maja Andjelković.

    I dalje se ne usuđujem tvr­diti da je Fedra zapravo moja najbolja tra­gedija. Ostavljam čitaocima i vremenu da proce­ne njenu pravu vrednost. Ali mogu da potvrdim da nisam napisao nijednu u kojoj bi vrlina bila više istaknuta nego u ovoj. U njoj se i najmanje greške strogo kažnjavaju. Na samu pomisao na zločin ovde se gleda kao na zločin sâm. Ljubavne slabosti su istinske mane. Strasti u njoj postoje samo da bi se prikazalo rasulo koje izazivaju, a greh je obojen bojama koje ga ističu i izazivaju gnušanje prema njegovoj izopačenosti. Tom cilju morali bi da teže svi koji rade za publiku. A baš tome su i prvi pesnici tragedija davali prednost. Njihovo pozorište bilo je škola u kojoj se vrlinama podučavalo jednako dobro kao i u filozofskim.

    (Žan Rasin)

  • 1,650.00 дин. 1,320.00 дин.

    Prevodilac: Slobodan Blagojević, Povez: TVRD, Format: A5

  • 693.00 дин. 554.00 дин.

    Prevodilac: Arijana Božović, Borivoj Gerzić, Povez: mek, Format: A5

    Zbirka priča pod naslovom Geometrija tela, sadrži zapravo  četiri rane priče Ijana Makjuana: Geometrija tela, Pornografija, Između čaršava i Psihopolis. Priča Geometrija tela deo je prve Makjuanove zbirke Prva ljubav, poslednji obredi, posvećene tematici seksualnosti i ovenčane prestižnim britanskim priznanjem za umeće pripovedanja, Somerset Mom (1976). Zanimljivo je da je BBC prekinuo snimanje filma (1979)  po Makjuanovoj  priči Geometrija tela,  u poodmakloj fazi, zbog navodne opscenosti, kako se pisalo; međutim, dvadeset godina kasnije, prema ovoj priči ipak je snimljen film. S druge strane, priča Psihopolis završni je tekst iz druge zbirke, Između čaršava (1978), koja, takođe, počiva na prepoznatljivim odrednicama Mekjuanove poetike – na spoju sveprisutne seksualne tematike sa crnim humorom i primesama fantastike. Četiri kratke proze u ovom izboru nagoveštavaju tematske i stilske osobenosti njegovih kasnijih, zrelih ostvarenja.

    Ove elegantno jezive priče o besprizornim i izopačenim životima ne mogu se otpisati nakon prve nelagode: u retrospektivi, te čudesne slike bola i gubitka samo dobijaju na dubini.

                                                                                                    Hermione Lee, Observer 1978

     

    O autoru

    Ijan Makjuan (1948)jedan od najuglednijih predstavnika savremene engleske književnosti. Obdarenost uznemirujućom maštom i retkim pripovedačkim umećem pokazao je već svojom magistarskom tezom – debitantskom zbirkom pripovedaka, Prva ljubav, poslednji obredi,1975, kada je izazvao je senzaciju na londonskoj književnoj sceni i osvojio nagradu Somerset Mom. Sledi druga zbirka priča, a potom i romani Betonski vrt, Uteha stranaca, Dete u vremenu (Vitbred 87, Femina 93), Nevin čovek (Grincane Kavur 91), Crni psi, Istrajna ljubav i virtuozna satira Amsterdam kojom osvaja Bukerovu nagradu 1998. Roman Iskupljenje iz 2001, ocenjenjen je kao remek-delo savremene anglofonske književnosti, dobija visoka priznanja u Britaniji, Španiji, Njemačkoj i SAD, i dostiže milionski tiraž.  Autor je i jedne knjige za decu: SanjarČezil Bič objavljuje 2007,  Subotu2008, Solar 2010,  a Sweet Tooth 2012. godine.

    Njegova dela prevedena su na sve svetske jezike. Iako će s godinama tematizovati sve univerzalnije kulturne, ideološke i rodne sukobe, „umetnost nelagode“ ostaće, u različitim manifestacijama, temeljno obeležje njegove proze.

    Ijan Makjuan je dobitnik mnogih britanskih i međunarodnih priznanja, počev od nagrade Somerset Mom za prvu zbirku priča, preko Bukerove, Šekspirove i Nagrade američke kritike, sve do nagrade Jerusalim za doprinos slobodi pojedinca, koja mu je dodeljena 2011. godine.

  • 253.00 дин. 202.00 дин.

    Prevodilac: NEMA, Povez: BROŠ, Format: B6

    Dragan Velikić, rođen u Beogradu 1953. godine. Diplomirao je opštu književnost sa teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke delatnosti Radija B 92. Pisao je kolumne za NIN, Vreme, Danas i Reporter. U periodu od 1999 do 2002 godine boravio je u Budimpešti, Beču, Minhenu, Bremenu i Berlinu. Od juna 2005 do novembra 2009 godine bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.

    Romani: Via Pula (1988 – Nagrada Miloš Crnjanski), Astragan (1991), Hamsin 51 (1993), Severni zid (1995 – stipendija Fonda Borislav Pekić), Danteov trg (1997) Slučaj Bremen (2001), Dosije Domaševski (2003), Ruski prozor (2007 – NIN-ova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada „Meša Selimović“ za najbolju knjigu godine), Bonavia (2012)
    Knjige priča: Pogrešan pokret (1983), Staklena bašta (1985), Beograd i druge priče (2009)
    Knjige eseja: YU-tlantida (1993), Deponija (1994), Stanje stvari (1998), Pseća pošta (2006) O piscima i gradovima (2010)
    Knjiga izabranih ntervjua: 39,5 (2010)

    Knjige Dragana Velikića prevedene su na petnaest evropskih jezika. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama. Dobitnik je Srednjoevropske nagrade za 2008. godinu koju dodeljuje Institut za Podunavlje i Srednju Evropu iz Beča.

  • 704.00 дин. 563.00 дин.

    „Nikada nismo beskrajno daleko od onih koje mrzimo. Iz istog razloga bismo mogli da verujemo da nikada nećemo biti sasvim blizu onih koje volimo.“

    Prevodilac: Jelena Petanović, Pau Bori, Povez: TVRD, Format: A5

    Bivši pripadnik Irske republikanske armije prihvata posao meteorološkog tehničara na napuštenom ostrvu u zabačenom kutku Antarktika. Kada tamo stigne, shvata da je njegov prethodnik nestao, a da je jedini stanovnik ostrva čudovišni svetioničar Batis Kafo, sa kojim teško uspostavlja kontakt. Ipak, njihov odnos će se promeniti kada uvide da je saradnja jedini mogući izlaz jer ostrvo opsedaju užasavajuća, reptilima slična bića. Ali da bi se ovaj rat dobio, neophodno je da obojica proniknu u suštinu mržnje. Tada će shvatiti da se čudovišta zapravo kriju u njima samima.
    Roman Hladna koža, čija se atmosfera poredi sa Konradovim Srcem tame ili Goldingovim Gospodarom muva, napeta je priča o jednom od najvećih ljudskih strahova, strahu od nepoznatog. Pisana elegantnim stilom i jasnim jezikom, Hladna koža je jedan od onih romana koji se ne ispušta iz ruku sve do poslednje stranice.

  • 253.00 дин. 202.00 дин.

    Prevodilac: Jelena Petrović, Povez: mek, Format: B6

    Džordž Vašington Kaukaman, detektiv indijanskog porekla, lak na obaraču, po kazni biva premešten iz mirne ruralne Patagonije u Santjago. U glavnom gradu se oseća stešnjeno i nelagodno, a jedina bliska osoba mu je taksistkinja Anita. Na novoj dužnosti, u odseku za seksualne delikte, istražuje slučaj pretećih poziva upućenih glumcima koji rade na „vrućoj liniji“. Pozivi su praćeni jezivim snimcima koji su, kako izgleda, povezani sa zločinima Pinočeovog režima.

    O autoru

    Luis Sepulveda je rođen u Čileu 1949. Još u ranoj mladosti odlučuje da se upusti u najneobičnija i najuzbudljivija putovanja po svetu. Od Ognjene zemlje do Osla, od Barselone do Kita, od amazonskih prašuma do pustinja u Sahari , prošpartao je gotovo svim mogućim teritorijama naše planete. Takođe je platio visoku cenu svojih snova i utopija, kako u Pinočeovim zatvorima tako i na brodovima Greenpeace-a. Dobio je mnoga priznanja među kojima i nagradu Gabrijela Mistral za poeziju 1976. i Romulo Galjegos za roman 1978. godine. Njegov Starac koji je čitao ljubavne romane postao je jedna od najprevođenijih i najčitanijih knjiga napisanih na španskom jeziku. Svet na kraju sveta dobio je Prvu nagradi za kratki roman „Huan Cabas“ u Alikanteu i objavljen je na svim svetskim jezicima.

    Paideia je do sada objavila sledeća Sepulvedina dela: Ime torera, Patagonija ekspres, Starac koji je čitao ljubavne romane, Svet na kraju sveta, Dnevnik sentimentalnog ubice, Kajman, Priča o galebu i mačku koji ga je naučio da leti, Hot line i Senka onoga što smo bili.