Prikazano 13–24 od 47 rezultata

  • 704.00 дин. 563.00 дин.

    „Nikada nismo beskrajno daleko od onih koje mrzimo. Iz istog razloga bismo mogli da verujemo da nikada nećemo biti sasvim blizu onih koje volimo.“

    Prevodilac: Jelena Petanović, Pau Bori, Povez: TVRD, Format: A5

    Bivši pripadnik Irske republikanske armije prihvata posao meteorološkog tehničara na napuštenom ostrvu u zabačenom kutku Antarktika. Kada tamo stigne, shvata da je njegov prethodnik nestao, a da je jedini stanovnik ostrva čudovišni svetioničar Batis Kafo, sa kojim teško uspostavlja kontakt. Ipak, njihov odnos će se promeniti kada uvide da je saradnja jedini mogući izlaz jer ostrvo opsedaju užasavajuća, reptilima slična bića. Ali da bi se ovaj rat dobio, neophodno je da obojica proniknu u suštinu mržnje. Tada će shvatiti da se čudovišta zapravo kriju u njima samima.
    Roman Hladna koža, čija se atmosfera poredi sa Konradovim Srcem tame ili Goldingovim Gospodarom muva, napeta je priča o jednom od najvećih ljudskih strahova, strahu od nepoznatog. Pisana elegantnim stilom i jasnim jezikom, Hladna koža je jedan od onih romana koji se ne ispušta iz ruku sve do poslednje stranice.

  • 990.00 дин. 792.00 дин.

    Prevodilac: Ana Srbinović, Povez: tvrd, Format: A5

    Slika (ali i fotografija), koju često srećemo u prozi Antonija Tabukija, u izvesnim slučajevima čini okosnicu nekih njegovih najpoznatijih knjiga: setimo se samo ključne uloge Velaskezovih Las Meninas u zbirci Igra ogledala, Bošovog Iskušenja Svetog Antonija u Crnom anđelu ili fresaka Beata Anđelika u knjizi Krilata bića Beata Anđelika. Ali slika za Tabukija predstavlja i neposrednu inspiraciju. U knjizi Ilustrovane priče sabrani su tekstovi nastali kao rezultat utiska koji je na pisca ostavila izvesna slika, ili fotografija, ili pak skulptura… Tabuki, čini se, daje prednost figurativnoj umetnosti, odnosno umetnicima koji „pripovedaju“, iako je, zapravo, izvestan broj briljantnih tekstova inspirisan apstraktnim ili konceptualnim slikarstvom.

    Iz pogovora Tee Rimini

    O autoru

    Antonio Tabuki je rođen u Pizi 1943. Godinama je predavao portugalsku književnost u Đenovi. Bio je direktor Italijanskog kulturnog centra u Lisabonu i profesor na Univerzitetu u Sieni. Priredio je i preveo na italijanski jezik kompletno delo portugalskog pesnika Fernanda Pesoe. Dela Antonija Tabukija prevedena su gotovo na sve svetske jezike. Tabuki je preminuo u Lisabonu 2012. godine.

    Paideia je do sada objavila: Izgubljena glava Damašena Monteira, Tri poslednja dana Fernanda Pesoe, Pereira tvrdi da…, Vreme brzo stari, Putovanja i druga putovanja i Rekvijem.

  • 550.00 дин. 440.00 дин.

    Istorija jednog grada predstavlja satirični prikaz ruske istorije iz pera jednog od najvećih ruskih satiričara. Savremenici su ga poredili sa Sviftom i Gogoljem.

    Prevodilac: Andrej Lavrik, Povez: BROS , Format: A5

    Mihail Jevgrafovič Saltikov (1826-1889) objavljivao je pod pseudonimom Ščedrin. Jedan je od najvećih ruskih satiričara. Rođen je u staroj plemićkoj porodici, školovao se u Liceju u Carskom Selu, koji je završio i Puškin. Zbog druge objavljene povesti „Zamršen predmet“ proteran je 1848. u Vjatku, gde je osam godina radio u Upravi gubernije. Pošto se isticao  u poslu , bio je kasnije i vicegubernator u Rjazanju i Tveri.

    Sve vreme je pisao i objavljivao, a posle povlačenja iz službe potpuno se posvetio književnosti. BIo je dugogodišnji urednik u časopisima „Savremenik“ i „Domovinski zapisi“ i na taj način veoma uticao na razvoj ruske književnosti.

  • 990.00 дин. 792.00 дин.

    Intrigantna književna i metafizička zagonetka, ali i duboka, bolno humana priča o osnovnim pitanjima – šta znači biti roditelj i šta biva kad se uzvišeni principi sukobe sa prizemnim zahtevima svakodnevice. 

                                                                                                    Patrick Flannery, Washington Post

    Kao i uvek, Kuci hipnotički vešto izmiče svakoj kategorizaciji… Ova lucidna, mistična i iznenađujuće duhovita gatka dugo će vam opsedati maštu.

                                                                                                    Boyd Tonkin, Independent

    Čudnovati spoj sokratovskog dijaloga, biblijske egzegeze, socrealističke drame i roud-muvija koji ogoljava i same temelje književnosti. 

                                                                                                    Jason Farrago, New Republic

    Tajno otkrovenje o istini u romanu… Zabava najvišeg reda.

                                                                                                                                    Lothar Müller, Süddeutsche Zeitung

    Nakon plovidbe preko okeana, sredovečan čovek i petogodišnji dečak iskrcavaju se u nepoznatoj zemlji u kojoj se govori španski. Pošto su tokom putovanja zaboravili prošlost, u izbegličkom kampu uče novi jezik i dobijaju nova imena – Simon i David. Vlasti grada Novilje (Novilla, ili Ne-mesto) dodeljuju im stan i pomažu Simonu da se zaposli kao lučki radnik. Dok David uči da čita iz dečjeg izdanja Don Kihota, Simon kreće u potragu za njegovom izgubljenom majkom, uveren da će prepoznati po intuiciji.

    Jednostavna priča o izbeglištvu, bezdomnosti i porodičnoj ljubavi neosetno prerasta u književnu meditaciju o mogućnosti utopije u savremenom svetu. Sa dozom humora i melodrame, Kuci razlaže hrišćanski mit i prepliće ga sa drugim, jednako moćnim poetičkim jezicima: pitagorejskom mistikom brojeva, Platonovim idejama o državi, budističkim učenjima, narodnim bajkama, začecima modernog romana i legendom o Supermenu.

     

    O autoru

    Džon M. Kuci dobitnik je Nobelove nagrade za književnost, dvostruki laureat Bukerove nagrade, za romane „Život i vremena Majkla K“ i „Sramota“,  dobitnik Nagrade grada Jerusalima kao i brojnih drugih književnih priznanja. Diplomirao je matematiku i anglistiku u Kejptaunu, zatim radio kao programer u londonskom IBM-u, da bi 1968. doktorirao u Teksasu na prozi Samjuela Beketa. Predavao je komparativnu književnost na Njujorškom univerzitetu (1968-1971), Univerzitetu u Kejptaunu (1972-2000), i kao gostujući profesor na Harvardu, Stanfordu i Čikaškom univerzitetu. Od 2002. živi u Australiji.

     

    Paideia je objavila šetnaest Kucijevih dela: Život i vremene Majkla K, Sramota, Dečaštvo, Životi životinja, Fo, Elizabet Kostelo, Iščekujući varvare, Zemlje sumraka, Mladost, Majstor iz Petrograda, Gvozdeno doba, Spor čovek, Dnevnik loše godine, Letnje doba, U srcu zemlje i Isusovo detinjstvo.

  • 1,650.00 дин. 1,320.00 дин.

    Prevodilac: Duško Paunković, Povez: tvrd, Format: A5

    Priče iz zbirke Iz života Hrišćana u Turskoj nastale su između 1865. i 1876. u Turskoj, gde je Konstantin Leontjev (1830–1890) proveo deset i po godina u dilomatskoj službi. Odmah po objavljivanju privukle su pažnju i čitalaca i kritičara. Štaviše, ako je Konstantin Leontjev, koji je čitavog života maštao o književnoj slavi, ikada osetio njen dah, to je bilo u vreme kada su se u periodičnim izdanjima pojavljivala njegova dela iz istočnjačkog ciklusa – PembaHrizoDete dušeAspazija LampridisOdisej Polihronijades i druga.

    „Njegove istočnjačke pripovesti su divne. Retko mi se dešavalo da nešto čitam s takvim zadovoljstvom“ – rekao je Lav Tolstoj o pričama Konstantina Leontjeva uvrštenim u zbirku Iz života Hrišćana u Turskoj.

    „Da se delo poput Odiseja Polihronijadesa pojavilo u Zapadnoj Evropi, o njemu bi se mnogo govorilo i pisalo, ono bi odmah doživelo nekoliko izdanja, bilo bi prevedeno na mnoge jezike, a njegov značaj i njegove vrednosti bili bi visoko ocenjeni“ – smatrao je Vsevolod Solovjov.

    Leontjev je bio opčinjen estetikom Istoka i bogatstvom različitosti koje je zatekao na njemu. I on sam i njegovi junaci žele da služe lepoti. A lepota je iznad pojedinačnih sudbina, iznad morala i iznad zakona.

    „Estetika je, kao kriterijum, primenjiva na sve – od minerala do čoveka. Prema tome, primenjiva je i na pojedina ljudska društva i na sociološke i istorijske zadatke“ – pisao je Leontjev.

    On je na Istoku našao lepotu o kojoj je maštao i koju je slavio u svojim delima. Našao je i strasti i snagu osećanja koje su u sredini iz koje je dolazio već uveliko bile potisnute u korist razuma, tehnološkog razvoja i prosperiteta. I našao je svoj književni izraz. Izraz oslobođen patetike, izveštačenosti i laži, osobina od kojih je, po njegovom mišljenju, patila celokupna ruska književnost.

    Današnji čitalac će biti iznenađen modernošću Leontjevljevog književnog postupka, ali i univerzalnošću ljudskog koda, koji je Leontjev izvrsno razumeo i umetnički razložio. Iako je u njima reč o prošlosti, ništa nas u ovim pričama neće navesti na pomisao da ono što je u njima opisano nema veze s nama, s našim vremenom i našim doživljajem sveta. Prikazani onako kako je to Leontjev želeo, junaci ovih priča nisu ništa manje savremeni od ljudi s kojima smo svakodnevno u kontaktu. Leontjev je uspeo da svoje delo učini vanvremenim i trajno aktuelnim. To je rezultat kojim se mogu pohvaliti tek malobrojni veliki pisci. Čitaocu prevoda na srpski Leontjevljev istočni ciklus može biti zanimljiv i zbog toga što je u njemu reč o našim neposrednim susedima, s kojima smo dugo delili svakodnevicu i iskustvo života pod turskom vlašću.

  • 605.00 дин. 484.00 дин.

    Sudbina Dmitrija Resa obeležena je dugim godinama borbe i patnje, ali i velikom ljubavlju koju je osećao prema jednoj ženi…

    Prevodilac: Anđa Petrović, Povez: TVRD, Format: A5

    U večitom sukobu dobra i zla, ipak postoje naizgled obični, ali suštinski trenuci u kojima iznova pronalazimo smisao postojanja i hrabrost da volimo.
    Odmerenim i ubedljivim stilom, Makin nam u ovoj knjizi dočarava snagu tih trenutaka. Njegovi junaci ih proživljavaju intenzivno, ali bez velikih reči, u samom srcu istorijskih događaja a opet izvan njihovog razornog vihora.

  • 2,750.00 дин. 2,200.00 дин.

    Olga Tokarčuk je izuzetan predstavnik savremene poljske književnosti, a za ovo monumentalno delo, 2015, po drugi put dobila je nagradu NIKE, najveće priznanje koje se dodeljuje poljskim piscima.

    Radnja romana Knjige Jakovljeve događa se u važnom periodu poljske istorije, odnosno pred početak nasilnih podela njenih teritorija između velikih sila. Taj prostor i to vreme, poznati poglavito iz dela Henrika Sjenkeviča, Olga Tokarčuk prikazuje iz drugačije perspektive, otkrivajući nam drugu stranu istorije, obeležene suživotom više različitih kultura – koegzistencijom hrišćanstva, judaizma i islama – mnogojezičnu sredinu umnogome bližu Istanbulu nego Parizu.

    U feudalnom, rigidno hijerarhizovanom svetu u kome je religijski ključ determinisao ljudske sudbine, iznebuha i gotovo niotkuda pojavljuje se mlad i beskompromisan čovek koji će promeniti živote velikog broja savremenika koji su ga sledili.

  • 825.00 дин. 660.00 дин.

    Prevodilac: Elizabet Vasiljević, Ana Srbinović, Povez: TVRD, Format: A5

     Treći deo, T s nulom, se razlikuje od prethodna dva po naletu algebarske hladnoće, u kojoj pulsira logička enigma iz ideje „nule“. Struktura je jednostavna i simetrična: prvi deo nastavlja priču Kosmikomika, drugi deo je neka vrsta kratkog romana o životu jednog jednoćelijskog organizma pod nazivom Prišila. Završava se delom u kojem su osnovna pitanja u svim situacijama: šta je vreme, šta je prostor. Stvara model univerzuma iz kojeg se izvlače moguća rešenja. Ovde Kalvino kao da je hteo da izađe izvan granica koje je sebi postavio i da iscrta paradoksalnu šemu jedne priče o svetu ili jedne filozofije prirode.

  • 814.00 дин. 651.00 дин.

    Prevodilac: Gorica Todosić , Povez: tvrd, Format: A5

    Dve priče.

    O mladim ljudima našeg vremena. Sitim ali i gladnim, učtivim ali i besnim. Koji radije preuzimaju rizik da pogreše u životu nego da ga uopšte i ne žive.

    Matilda ima  24 godine. Napustila je studije zbog beznačajnog posla, i živi sa još dve  devojke u iznajmljenom stanu u Parizu. Kaže da je srećna, ali se toga priseća tek uz piće. Jednoga dana zaboravlja u nekom kafeu torbu sa velikom sumom novca. Jedan čovek joj je vraća tek iduće nedelje. Nekoliko meseci kasnije, upravo zbog tog čoveka ona odluči da promeni svoj život.

    Jan ima 26 godina. Diplomirao je, ali ne može da nađe posao. Iščekujući bolje dane, radi kao prodavac. Ne kaže da je nesrećan, ali često dok se šeta pored Sene zamišlja kako uskače u vodu i davi se. Jedne večeri, kada je bio potpuno sam, učinio je malu uslugu svom susedu.  Da bi mu zahvalio, sused ga poziva na večeru. Par sati kasnije, upravo zbog tog čoveka, on odluči da promeni svoj život.

    „Umuknite. Ismevajte me, rugajte se i ocrnjujte koliko vam je volja, ali ne vucite me za uši. Ne delite mi lekcije. Znate koliko to mrzim. Ako nastavite tim tonom, izgubićete me sasvim. A onda…  A onda, šta zapravo hoćete da vam kažem?

    Sve, lepa moja.

    Sve.

    Stisni petlju i baci sve karte na sto.“

                                                                            „Lepši život“

    „Vrtela sam se ukrug. Čekala sam. Nekoga, nešto, olakšanje, razočarenje.

    Priču.“

                                                                            „Lepši život“

     

    Ana Gavalda je rođena 1970, i živi u Melenu, u blizini Pariza. Jedan je od najtiražnijih francuskih pisaca, a njena dela su prevedena na 38 svetskih jezika. Sposobnost Ane Gavalde da shvati duh vremena, empatija koju oseća za svoje  junake, bogatstvo detalja u opisivanju svakidašnjeg života i majstorska upotreba žargona mlade generacije doneli su joj trajnu popularnost. Njena dela se odlično prodaju još dugo posle objavljivanja i nalaze se na vrhu lista bestselera u svim kategorijama. Gavaldin odnos prema uspehu je takođe veoma poseban: ostala je verna svom prvom izdavaču Domeniku Gotjeu, vlasniku izdavačke kuće „Diletant“. Obožava američku književnost, tako da i junacima svojih dela često daje američka imena.

    Sva dela koja je dosad objavila bila su na vrhu lista bestselera, a mi ih možemo čitati na srpskom jeziku u Paidejinom izdanju: zbirku pripovedaka Želeo bih da me neko negde čeka (za koju je 2000. dobila nagradu „RTL-Lire“), kao i romane: Trideset pet kila nade (2002), Voleo sam je (2002), Zajedno, to je sve (2004), Utešna partija (2008),  Poslednji nestašluk (2009), Bili (2013) i  Lepši život (2014).

  • 825.00 дин. 660.00 дин.

    Zanimljiva je sudbina Gogoljevih Mrtvih duša u srpskoj prevodnoj književnosti. Prvobitni Glišićev prevod (1872), rađen je zajedno sa Ljubomirom Miljkovićem. Početkom XX veka, Glišić se vraća prevođenju Mrtvih duša, ovoga puta samostalno, ali ga je smrt prekinula, te prevod završava Glišićeva sestra Stanka. Sticajem okolnosti, zbog smrti primarnog prevodioca, sve se ponovilo i u nastanku trećeg srpskog prevoda Mrtvih duša, koji je započeo čuveni slavista, komparatista i profesor univerziteta Radovan Lalić, a pošto ga je smrt sprečila u tome da završi prevod, to je učinila njegova žena Mira, 1987. godine.

    Prevodilac: Radovan i Mira Lalić, Povez: TVRD, Format: A5

    Po rečima prof. dr Miodraga Sibinovića povodom ponovnog objavljivanja ovog dela, ovaj prevod uzima u obzir sva ranija stručna i naučna saznanja o romanu Mrtve duše, tumačenja pojedinih mesta, karakteristika Gogoljevog individualnog stila, vrlina i nedostataka ranijih prevoda na srpski, što mu obezbeđuje prisniji kontakt sa današnjim čitaocem, a izvorniku ništa ne oduzima od njegove autentične vrednosti, pošto Gogolj u poetiku Mrtvih dušaarhaičnost jezičkog izraza ne koristi kao svoje izražajno sredstvo.

    Takođe, ponovno objavljivanje Mrtvih duša treba da podseti na novo čitanje klasika, na recepciju takvih dela kod modernog čitaoca. Jedni su ga čitali kao utemeljivača „fantastičnog realizma“, drugi kao „brata moderne dekadencije“, treći kao preteču Kafke, ili poetike apsurda, a najveći broj njih, poput Nabokova, smatra da su Mrtve duše u svom najdubljem sloju značenja zapravo posvećene univerzalnoj temi trivijalnosti u ljudskom životu.

    Mira Lalić u pogovoru Mrtvih duša podseća da je Gogolj planirao da napravi delo poput Danteove Božanstvene komedije, koje bi se sastojalo iz tri dela, i gde bi mrtve duše, dobijajući kosmičku dimenziju, metamorfozirale u žive duše. Delo pod nazivom Čičikovljeve dogodovštine ili Mrtve duše – Poema počeo je da piše 1835. godine, završio ga je šest godina kasnije. Godine 1848. počeo je da piše II tom, koji je spalio 1852. Ostali su samo fragmenti. Paideino izdanje sadrži prvi tom, i fragmente drugog.

  • 825.00 дин. 660.00 дин.

    Prevodilac: Ana Srbinović, Povez: TVRD, Format: A5

    „Naši preci“, trilogija koju čine tri romana, odnosno, kako ih Kalvino naziva „filozofske bajke“: „Prepolovljeni vikont“, „Baron na drvetu“ i „Nepostojeći vitez“, pisana je između 1950. i 1960. godine.

    To su tri beskrajno šarmantne, ali stoga ništa manje ozbiljne i slojevite pripovesti kojima je zajedničko da se odvijaju na ivici realnosti, u nekom dalekom dobu i na izmišljenim mestima.

    Kako sam Kalvino kaže: „… želeo sam da to budu tri „otvorene“ priče, koje će započeti svoj pravi život u nepredvidljivoj igri pitanja i odgovora koje će pokrenuti u čitaocu. Želeo bih da budu shvaćene kao genealoško stablo predaka savremenog čoveka, u kojem svako lice krije poneke crte osoba koje nas okružuju, vaše, moje…“

  • 704.00 дин. 563.00 дин.

    Prevodilac: Ana Srbinović, Povez: mek, Format: A5

    Postoji li zaista taj neprijatelj zvani globalizacija koji iz korena menja našu stvarnost? Šta podrazumevamo pod tim terminom? Da li globalizacija stvara ideje koje menjaju tok događaja ili stvara događaje koji menjaju naš način razmišljanja? Alesandro Bariko od početka zauzima precizan stav: ništa ne treba uzimati zdravo za gotovo. Zbog toga autor, preko niza intrigantnih pitanja i brojnih primera, istražuje percepciju ovog fenomena koji smo uobičajili da nazivamo globalizacijom.

    O autoru

    Alesandro Bariko je rođen 1958. godine u Torinu. Po obrazovanju je filozof i pijanista. Radio je kao muzički kritičar u „Republici“, a potom kao urednik kulturne rubrike u „Štampi“. Živi u Torinu gde vodi školu kreativnog pisanja po imenu Holden.

    Paideia je objavila sva najvažnijaBarikova dela: Okean more, Svila, Pijanista, City , Bez krvi, Homer, Ilijada, Emaus, Mr Gvin, Tri puta u zoru, Zamkovi gneva, Ova priča, filmski scenario Španska partija, eseje Next , Varvari i knjigu o muzici Hegelova duša i krave iz Viskonsina.