Antoan de Sent Egziperi rođen je 1900. u plemićkoj porodici. Iako je bio grof, nije mnogo držao do plemićke titule već je bio krajnje jednostavan u ponašanju, srdačan i požrtvovan prijatelj. Stekao je diplomu najpre vojnog a potom i civilnog pilota i zaposlio se u avio-kompaniji koja je održavala poštu na liniji Tuluz-Dakar. Doživljaje iz Afrike i Južne Amerike opisao je u knjigama Pošta za jug (1929) i Noćni let (1931), za koji dobija prestižnu književnu Nagradu „Femina“. Po izbijanju Drugog svetskog rata mobilisan je i ističe se velikom hrabrošću, za šta je odlikovan Ratnim krstom. Na samom početku rata objavljuje roman Zemlja ljudi (1939), za koji je dobio Veliku nagradu za književnost Francuske akademije. U junu 1940. odlazi u Ameriku, gde će se svesrdno zalagati da Amerika uđe u rat na strani saveznika. Tu objavljuje romane Ratni pilot (1942) i Mali princ (1943), dok se Pismo taocu (1943) pojavljuje u Francuskoj.

Aprila 1943. priključuje se savezničkoj vojsci u Tunisu sa željom da učestvuje u borbama kao pilot-lovac, ali gine u jednoj od izviđačkih misija 31. jula 1944. godine u Marsejskom zalivu. Olupina njegovog aviona izvađena je iz mora gotovo šezdeset godina kasnije.

Prikaži jedan rezultat

  • 1,980.00 дин. 1,584.00 дин.

    Prevodilac: SANJA ŽIRO PANTELIĆ, Predgovor: RADIVOJE KONSTANTINOVIĆ, Povez: TVRD, Format: 21cm, Obim: 534 strane, ISBN: 978-86-81432-03-7

    Antoan de Sent Egziperi rođen je 1900. godine u Lionu, u plemićkoj porodici. Rano je pokazao interesovanje za književnost i talenat za slikanje; jedno vreme je studirao arhitekturu, pre nego što je odlučio da postane profesionalni pilot. Uprkos nežnom zdravlju, uspeo je da stekne diplomu prvo vojnog, a potom civilnog pilota i zaposli se 1926. u avionskoj kompaniji koja je održavala poštu na liniji Tuluz – Dakar. Doživljaje u Africi i Južnoj Americi opisao je u knjigama Pošta za jug (1929) i Noćni let (1931), za koji dobija prestižnu književnu nagradu „Femina“. Po izbijanju Drugog svetskog rata, 1939, Sent Egziperi je mobilisan i ističe se velikom hrabrošću, za šta je odlikovan Ratnim krstom, jer je nastavio, u svom izviđačkom avionu bez naoružanja, da snima neprijateljske linije iako je bio pogođen. Na samom početku rata objavljen je njegov roman Zemlja ljudi (1939), koji dobio Veliku nagradu za književnost Francuske akademije.
    Posle sklapanja primirja između poražene Francuske i pobedničke Nemačke u junu 1940, on odlazi u Sjedinjene Države, gde će se svesrdno zalagati da Amerika uđe u rat na strani saveznika. Tu objavljuje romane Ratni pilot (1942) i Mali princ (1943), dok se Pismo taocu (1943) pojavljuje u Francuskoj.
    Aprila 1943. priključuje se savezničkoj vojsci u Tunisu sa željom da učestvuje u borbama kao pilot-lovac. Međutim, njemu će, zbog slabog zdravlja, poveravati samo izviđačke misije. Sa jedne od tih misija, 31. jula 1944, kada je snimao neprijateljske brodove u Marsejskom zalivu, nije se vratio. Olupina njegovog aviona izvađena je iz mora gotovo šezdeset godina kasnije.