Dante Mafija se rodio u Kalabriji 1946. Esejista, pripovedač i pesnik. Njegov kritički rad može se pratiti u najznačajnijim italijanskim časopisima. Godinama je za Italijansku radio-televiziju (RAI) uređivao pregled novih knjiga; osnivač je časopisa Il Polikordo i Poetika. Njegova dela prevedena su na mnoge jezike. Među njegovim najvažnijim radovima valja spomenuti studiju o dijalektalnim pesnicima i studije posvećene poeziji dvadesetog veka. Njegove glavne pesničke zbirke su: Lav ne jede travu (1974), Dragi Bodler (1983), Čednost zla (1993), Ogledalo uma (1999), Aleksandrijska bibilioteka (2003), Poslednji ljubavni stihovi (2004), O Ruži i o ružama (2004), Telo reči (2006). Sastavio je Antologiju italijanske poezije XX veka, a njegov Roman o Tomazu Kampaneli, povest o jednom od najvećih intelektualaca Italije XVI veka, ovenčan je trima književnim nagradama.

Prikaži jedan rezultat

  • 1,375.00 дин. 1,100.00 дин.

    Dante ističe da je antologiju – s obzirom na to da antologičar nije istoričar književnosti – sačinio prvenstveno vđjen ličnim afinitetima, što znači da ćete u njoj prevashodno čuti lirske tonove, od Gvida Gocana i Ade Negri do naših savremenika, sa namerno šturim bio-bibliorafskim beleškama, da bi što više ostalo za čistu pesničku atmosferu i neposredno iščitavanje, bez glomaznog kritičkog aparata.

    Prevodilac: Milana Piletić, Povez: TVRD, Format: A5

    Prevodilac ističe da će ova Antologija biti prava poslastica za srpske ljubitelje poezije koji ne znaju italijanski, kao i za one koji italijanski znaju, jer je delo štampano dvojezično; delo će biti značajno i slavistima u Italiji.

    Piletićeva dalje navodi da je izbor poezije sačinjen vrlo neobično: u svom predgovoru , Dante ističe da je antologiju – s obzirom na to da antologičar nije istoričar književnosti – sačinio prvenstveno vđjen ličnim afinitetima, što znači da ćete u njoj prevashodno čuti lirske tonove, od Gvida Gocana i Ade Negri do naših savremenika, sa namerno šturim bio-bibliorafskim beleškama, da bi što više ostalo za čistu pesničku atmosferu i neposredno iščitavanje, bez glomaznog kritičkog aparata. Tu su i velikani poput Sabe, Montalea, Ungaretija… Tako ćemo na poetskom putovanju ugledati i pesnike – kritičare (kao što su Spanjoleti, Ćeki, Borđeze), i petnaestak pesnikinja, i neke mlade, cesto tragično prerano utihnule glasove. Dante je, kao i njegov davni imenjak, tragao za istinom i ishodima, a ne za poznatim školama i ličnostima, makar bili i danas uticajni, ali katkad samo epigoni epigona.

    Piletićeva, na kraju, izražava želju da kao i priređivač svaki čitalac ovde pronađe ponekog bliskog…