Bulat Šalvovič Okudžava (1924-1997), pesnik, prevodilac, prozaist, dramaturg, scenarist, glumac, kompozitor, izvođač sopstvenih pesama, jedan od tvoraca autorske pesme u Rusiji. Umetnik čije je literatura obavezno gradivo u ruskim školama i u čiju se čast održavaju festivali i književne svečanosti, i čije pesme Rusija peva i recituje već pedeset godina. Autor pesama i stihova u desetinama domaćih i stranih filmova, pozorišnih predstava i radio-emisija.

Prikaži jedan rezultat

  • 990.00 дин. 792.00 дин.

    „Svi su pevali rukopisom, a Okudžava grlom.
    Nije se odvajao od duše i gitare.
    Ako duša ima glas, to je glas Okudžave. Verovao se. Sve je ispevao što je imao u duši.
    Teško da je bilo onih koji su ga čuli, a da čutim nisu bili oduševljeni.
    Njegove prve pesme imale su onu vedrinu koju imaju zaljubljeni maturanti.
    Presnimavanjem kaseta sa njegovim pesmama, ako se do njih i dođe, počela je piraterija za svoju dušu.
    Bio je sasvim običan dok ne zapeva.
    Pevao je o svemu običnom koje je postajalo čudesno.“

    Iz predgovora „O Okudžavi i generaciji – zapis zanesenjaka“ Milovana Vitezovića

     

    Prevodilac: Mihailo B. Đaković , Povez: tvrd, Format: A5

    „Ogledalo“ – stihovi Bulata Okudžave, dvojezično izdanje.  Izbor, prevod s ruskog i pogovor: Mihailo B. Đaković. Predgovor:  Milovan Vitezović.

    O piscu

    Bulat Šalvovič Okudžava rođen je 9. maja 1924. godine u Moskvi, od oca Gruzina i majke Jermenke, odakle verovatno i potiče njegova impulsivna i osećajna priroda, još više naglašena tragičnom porodičnom sudbinom, koju je doneo Drugi svetski rat. Radio je kao profesor ruskog jezika, novinar, urednik, književnik.

    Do svoje smrti 1997. godine, izdao je više knjiga poezije, zbirki pripovedaka, romana, ekranizovanih scenarija i pozorišnih komada.

    Šezdesetih godina njegove pesme su se širile brzinom munje Sovjetskim Savezom, bez obzira na to što još nisu bile snimljene na gramofonskim pločama, niti izvođene na radiju ili televiziji. Pesme su slušane sa magnetofonskih traka u stanovima radnika, inženjera, fizičara i službenika, pevali su ih uz gitaru na gradilištima i u vozovima. Omladina je prihvatila pesme Okudžave kao pročišćavajuće vrelo nade. Dešavalo se, rekao je jednom Jevtušenko, da dok šetate Moskvom, na primer nedeljom, pored studentskog doma – kroz tri prozora čujete istovremeno tri različite pesme Bulata Okudžave.

     (Iz pogovora  „Bulat Okudžava – između pesme i sudbine“  Mihaila Đakovića)