Nikolaj Vasiljevič Gogolj rođen je 1809. u današnjoj Ukrajini. Sa devetnaest godina se nastanjuje u Petrogradu, gde se zapošljava u jednom ministarstvu kao pisar. Budući da je bio nestalnog karaktera, ubrzo napušta službu i počinje da piše. Sklapa prijateljstvo sa Puškinom, koji će mu biti izvrstan savetnik. Zahvaljujući romanu Taras Buljba dobija mesto profesora na katedri za istoriju na Univerzitetu u Petrogradu. Piše Peterburške priče, niz novela u kojima ističe jaz između sna i stvarnosti. Njegovo remek-delo Šinjel, u kome posebno dolazi do izražaja njegov kritički realizam, izlazi 1841. odmah potom objavljuje roman Mrtve duše, čiji drugi deo nikad nije bio dovršen. Godine 1848. odlazi u Jerusalim da bi se, po sopstvenim rečima, posvetio duhovnom usavršavanju. Odatle se vratio u stanju religioznog zanosa, te od tada provodi život u molitvi i postu. Umire od trbušnog tifusa 1852.

Prikaži jedan rezultat

  • 825.00 дин. 660.00 дин.

    Zanimljiva je sudbina Gogoljevih Mrtvih duša u srpskoj prevodnoj književnosti. Prvobitni Glišićev prevod (1872), rađen je zajedno sa Ljubomirom Miljkovićem. Početkom XX veka, Glišić se vraća prevođenju Mrtvih duša, ovoga puta samostalno, ali ga je smrt prekinula, te prevod završava Glišićeva sestra Stanka. Sticajem okolnosti, zbog smrti primarnog prevodioca, sve se ponovilo i u nastanku trećeg srpskog prevoda Mrtvih duša, koji je započeo čuveni slavista, komparatista i profesor univerziteta Radovan Lalić, a pošto ga je smrt sprečila u tome da završi prevod, to je učinila njegova žena Mira, 1987. godine.

    Prevodilac: Radovan i Mira Lalić, Povez: TVRD, Format: A5

    Po rečima prof. dr Miodraga Sibinovića povodom ponovnog objavljivanja ovog dela, ovaj prevod uzima u obzir sva ranija stručna i naučna saznanja o romanu Mrtve duše, tumačenja pojedinih mesta, karakteristika Gogoljevog individualnog stila, vrlina i nedostataka ranijih prevoda na srpski, što mu obezbeđuje prisniji kontakt sa današnjim čitaocem, a izvorniku ništa ne oduzima od njegove autentične vrednosti, pošto Gogolj u poetiku Mrtvih dušaarhaičnost jezičkog izraza ne koristi kao svoje izražajno sredstvo.

    Takođe, ponovno objavljivanje Mrtvih duša treba da podseti na novo čitanje klasika, na recepciju takvih dela kod modernog čitaoca. Jedni su ga čitali kao utemeljivača „fantastičnog realizma“, drugi kao „brata moderne dekadencije“, treći kao preteču Kafke, ili poetike apsurda, a najveći broj njih, poput Nabokova, smatra da su Mrtve duše u svom najdubljem sloju značenja zapravo posvećene univerzalnoj temi trivijalnosti u ljudskom životu.

    Mira Lalić u pogovoru Mrtvih duša podseća da je Gogolj planirao da napravi delo poput Danteove Božanstvene komedije, koje bi se sastojalo iz tri dela, i gde bi mrtve duše, dobijajući kosmičku dimenziju, metamorfozirale u žive duše. Delo pod nazivom Čičikovljeve dogodovštine ili Mrtve duše – Poema počeo je da piše 1835. godine, završio ga je šest godina kasnije. Godine 1848. počeo je da piše II tom, koji je spalio 1852. Ostali su samo fragmenti. Paideino izdanje sadrži prvi tom, i fragmente drugog.