Silvi Nisefor je stekla veoma svestrano umetničko obrazovanje u Parizu koje joj je omogućilo da postane i muzikolog i izvođač. Četiri puta je osvojila prvu nagradu za komponovanje i orkestraciju na Visokom nacionalnom konzervatorijumu za muziku u Parizu, doktorirala je muzikologiju i magistrirala ples na Univerzitetu Sorbona u Parizu. U više navrata je bila dobitnica stipendije Centra Akant, gde je imala prilike da uči muzičku analizu sa savremenim kompozitorima (pomenimo posebno J. Ksenakisa, P. Buleza i O. Mesijana). Njeni prvi muzikološki radovi su prema tome prirodno posvećeni savremenoj muzici i živim kompozitorima. Kasnije je nešto više istorijske teme usmeravaju ka francuskoj muzici sa početka 19. veka. Danas uže povezuje svoja iskustva muzikologa i umetnika baveći se temama vezanim za veštinu muzičkog izvođenja i za odnose između muzike i plesa. Pisala je za razne časopise, kako francuske (između ostalih, za „La Revue Musicale“), tako i evropske (na primer, za časopis Muzikološkog instituta SANU), držala predavanja o muzici i plesu u Parizu, učestvovala na seminaruma Univerziteta Sorbona i ENS u Parizu. Kao vanredni profesor muzike na konzervatorijumima, takođe je držala nastavu na Univerzitetu Evry Val d’Essonne (na odseku za umetnost, odnosno muziku). Uporedo sa pedagoškim radom, nastupa na koncertima kao sopran i kao pijanistkinja u Parizu i po raznim evropskim zemljama.
Ivan Jevtić, je rođen 1947. U Beogradu, u bivšoj Jugoslaviji.Danas je jedan od najaktivnijih predstavnika srpske muzike u svetu. Silvi Nisefor prati njegov jedinstveni životni put, sa posebnim osvrtom na njegovo muzičko stvaralaštvo, koje do danas obuhvata više od stotinu dela. Takođe postavlja pitanje: šta danas znači biti nezavisan umetnik?

Prikaži jedan rezultat

  • 1,210.00 дин. 968.00 дин.

    „Ivan Jevtić je humanista zato što pre svega ima veliku veru u sebe, u svoju stvaralačku moć, i zato što se velikodušno obraća čoveku. On se u muzici izražava iskreno i na sebi svojstven način. Budući da njegova intuicija, osećanja, odluke i postupci slede u savršenom skladu, otvarajući se prema spoljašnjem svetu sa nekom vrstom poverenja, njegovo stvaralaštvo nailazi na prihvatanje. Muzičari usvajaju njegove partiture, njegova muzika je u opticaju. Radeći izvan tokova savremene muzike, zaobilazeći stručne ustanove, naročito u Francuskoj, zadržao je otvoren stav prema svetu, dugoročnu viziju svojih postupaka, istovremeno se oslanjajući na podlogu muzičkih ostvarenja koju je neprestano učvršćivao.
    Proistekli iz vrela inspiracije i oblikovani vrlo umešnim pisanjem, njegovi projekti se danas slobodno razvijaju i ostaju plodni. Da li bismo onda mogli da ga nazovemo vizionarom? Slika muzičkog stvaralaštva u Evropi krajem 20. veka je složena i predstavlja odraz jednog geopolitičkog konteksta: na zapadu, velika podrška se pruža muzičkim revolucijama koje sluša relativno uska elita. Na istoku, zvanična podrška je data muzici koja se obraća „narodu“ koristeći efikasne tehnike. Ivan Jevtić je prešao sa istoka na zapad, izvozeći u svet još uvek mladu i aktivnu srpsku muzičku tradiciju.
    Početkom 21. veka, u vreme globalizacije i otvaranja evropske teritorije, njegovo muzičko stvaralaštvo, koje delimično svedoči o istoriji Srbije, u isti mah je postalo međunarodno i prihvaćeno u ustanovama njegove domovine.“ – Iz knjige Ivan Jevtić – Kompozitor na putevima slobode, Silvi Nisefor