Italo Kalvino, rođen 1923. na Kubi, u Santjagu de Las Vegasu – umro 1985. u Sijeni. Detinjstvo je proveo u San Remu, odakle vodi poreklo njegova porodica, a potom je živeo uglavnom u Rimu i Parizu. Kalvino je nedvosmisleno najznačajniji italijanski pisac dvadesetog veka, takođe i najoriginalniji: tematski i stilski sasvim različit od svih dominantnih književnih struja i pravaca toga doba u Italiji. Njegov književni opus je obiman i značajan gotovo u celosti. Njegova kapitalna dela su: trilogija “Naši preci”, “Kosmikomike, stare i nove”, “Ako jedne zimske noći neki putnik”, “Zamak ukrštenih sudbina”, “Pod suncem jaguara”, “Nevidljivi gradovi”, “Američka predavanja”.

Prikaži sve 2 rezultate

  • 825.00 дин. 660.00 дин.

    Prevodilac: Elizabet Vasiljević, Ana Srbinović, Povez: TVRD, Format: A5

     Treći deo, T s nulom, se razlikuje od prethodna dva po naletu algebarske hladnoće, u kojoj pulsira logička enigma iz ideje „nule“. Struktura je jednostavna i simetrična: prvi deo nastavlja priču Kosmikomika, drugi deo je neka vrsta kratkog romana o životu jednog jednoćelijskog organizma pod nazivom Prišila. Završava se delom u kojem su osnovna pitanja u svim situacijama: šta je vreme, šta je prostor. Stvara model univerzuma iz kojeg se izvlače moguća rešenja. Ovde Kalvino kao da je hteo da izađe izvan granica koje je sebi postavio i da iscrta paradoksalnu šemu jedne priče o svetu ili jedne filozofije prirode.

  • 825.00 дин. 660.00 дин.

    Prevodilac: Ana Srbinović, Povez: TVRD, Format: A5

    „Naši preci“, trilogija koju čine tri romana, odnosno, kako ih Kalvino naziva „filozofske bajke“: „Prepolovljeni vikont“, „Baron na drvetu“ i „Nepostojeći vitez“, pisana je između 1950. i 1960. godine.

    To su tri beskrajno šarmantne, ali stoga ništa manje ozbiljne i slojevite pripovesti kojima je zajedničko da se odvijaju na ivici realnosti, u nekom dalekom dobu i na izmišljenim mestima.

    Kako sam Kalvino kaže: „… želeo sam da to budu tri „otvorene“ priče, koje će započeti svoj pravi život u nepredvidljivoj igri pitanja i odgovora koje će pokrenuti u čitaocu. Želeo bih da budu shvaćene kao genealoško stablo predaka savremenog čoveka, u kojem svako lice krije poneke crte osoba koje nas okružuju, vaše, moje…“